Boris Krčmar za SK: Najdraža pobjeda mi je u Zadru, a postoji šansa da veliki turniri dođu i u Hrvatsku

"Moguće je. Pričao sam s organizatorima koji su rekli da mogućnost postoji, samo oni trebaju malo istražiti tržište. Trebali bi vidjeti kolika je zainteresiranost i trebali bi odabrati dvoranu u kojoj bi se to napravilo. Nadam se da će u skorijoj budućnost to biti ostvareno. Vidjeli smo u Njemačkoj sad koliko je to popularno. Na Europskom prvenstvu su prodali 33 tisuće karata i srušili rekord i mislim da će to doći i kod nas."

U naš zagrebački studio stigao nam je jedini hrvatski predstavnik na ovogodišnjem Svjetskom prvenstvu u pikadu, Boris Krčmar. To je učinio osvojenim kvalifikacijskim turnirom za jugoistočnu Europu, a u finalu je pobijedio hrvatskog kolegu Tomislava Rosandića.

Zagrepčanin je poznat kao jedan od najboljih pikadista svih vremena u elektronskoj verziji dok u klasičnom još uvijek nije ostavio svoj najveći trag. Odmah na početku razgovora Krčmar se ukratko predstavio da bi potom odmah krenuli ‘u akciju’.

Na posljednjem Svjetskom prvenstvu u elektronskom pikadu Hrvatska je osvojila 20 medalja, od čega 12 zlatnih. Znamo da je Hrvatska velesila u toj kategoriji, ali je li vas to iznenadilo?

“Hrvatska je velesila u elektronskom pikadu. Tamo smo najbolja nacija. Dovoljno o tome govori podatak da smo u posljednjih osam, devet godina na postolju, od toga je ja mislim sedam zlata. Ovo sad što smo napravili, ne samo ja, nego i svi drugi hrvatski igrači i igračice. Ne znam kad će se to ponoviti jer smo u svim disciplinama uzeli medalje.”

Nakon tog sjajnog nastupa izborili ste dva svjetska prvenstva u klasičnom pikadu. Na jednom ćete nastupati, a na jednom ste otkazali nastup. Prvo ćemo se dotaknuti PDC verzije. To je također bilo u Slovačkoj gdje ste savladali Rosandića, svog sunarodnjaka. Koliko je teško bilo igrati s njim, ali i protiv drugih poznanika?

“Mi se svi znamo na toj europskoj sceni. Poznajem igrače i na svjetskoj sceni. Nije mi prvi put da ovako igram, ali čudno mi je bilo igrati sa svojim sunarodnjakom. Nažalost, jedan mora izgubiti, ali pobijedio sam i izborio to Svjetsko prvenstvo i sad se spremam za to.”

Tomislav je dvije godine zaredom gubio u finalu od Hrvata, jednom od Romea Grbavca, drugi put od vas. Mislite li da će se plasirati na Svjetsko prvenstvo dogodine?

“Vjerujem da hoće, bilo kroz kvalifikacije ili na neki drugi način.”

Koliko vam znači povratak na Svjetsko prvenstvo i što očekujete?

“Znači mi puno jer je to sigurno najveći turnir u pikadu. To je stil koji mi manje igramo, ali u posljednje vrijeme igramo i to. Imamo lige i sve bolji smo. Puno mi znači jer igram na velikoj sceni s velikim igračima. Pripremljen jesam, samo da zdravlje posluži da odigram onako kako znam.”

Koliko ste zadovoljni sa ždrijebom? Izvukli ste Lukea Woodhousea, 25. pikadista svijeta.

“Gledajte, tu su svi jaki igrači. To je Svjetsko prvenstvo i naravno da ima favorita, ali svatko svakoga može pobijediti. To je specifičan turnir, najveći su ulozi, najgledaniji je i na toj pozornici sve je moguće.”

Najveće nagrade su ove godine i kao i inače se igra na setove. Što vam više paše, igra na setove ili na legove?

“Pa više mi leži igra na setove. Igra se duže i igrač se može vratiti ako loše krene.”

Izborili ste i plasman na WDF Svjetsko prvenstvo, ali je li vam ikad bilo u planu igrati taj turnir s obzirom na to da ste se na kraju odlučili na Super Darts u Japanu?

“Nažalost nisam znao jer nisam gledao datume odigravanja. Nas nekoliko iz Hrvatske je otišlo na kvalifikacije i ja sam tamo izborio Svjetsko prvenstvo. Tek kasnije sam doznao da mi se poklapaju termini sa Super Darts turnirom, velikim natjecanjem u elektronskom pikadu. S njima sam već bio potpisao ugovor da ću doći i morao sam to ispoštovati. Ispričao sam se WDF-u za to i oni su to prihvatili.”

Tamo se plasirao i Romeo Grbavac. Jeste li možda ispratili njegov meč?

“Jesam, gledao sam njegov meč u Tokiju. Igrao je fenomenalno prvi set, ali je onda posustao. Nažalost, propustio je to vodstvo od 2-0 u setovima, ali to je pikado, to je sport, nekad pobijedite, nekad izgubite.”

Natjecanje koje vam je bilo prioritet u studenom je Super Darts. Riječ je o elektronskom pikadu koje se održalo u Japanu, a tamo je bilo i jakih imena. Najviše su iskakali Jose Justicia, Man Lok Leung te Beau Greaves jer su oni ipak svoju popularnost stekli i u klasičnom pikadu. Na kraju je turnir osvojio Koreanac Min-Seok Choi koji je vas porazio u prvom kolu. Kakvo vam je bilo iskustvo u Japanu i što je presudilo u meču s njim?

“Ja taj turnir igram već treći ili četvrti put. Prije korone sam nastupao po Aziji stalno na tim turnirima, ‘bullshooteru’ kako mi kažemo, odnosno s velikom metom. Sad to nismo igrali dvije, tri godine. Meč je presudio jet lag, to mi je najgore kod tih putovanja. Opet sam došao dva dana ranije i nisam mogao spavati. Između ostalog, gledao sam i Romea, tamo je bilo dva ujutro kad je igrao. Nisam spavao ništa i pospan sam igrao. Neću se sad izvlačiti na to, ali to su neke stvari koje mene smetaju, kao i njih kada dolaze u Europu. Najviše me taj jet leg zeza.”

Taj meč se igra drugačije nego klasični pikado. Isto se igra na legove, ali ima i različite discipline. Možete li nam objasniti malo format?

“Igraju se dvije discipline, 501 i cricket s tim da se počinje s 501. Potom slijede dva cricketa i onda jedan 501. Ako je rezultat 2-2, onda se baca tko bliže centru (bull), a tko pobijedi u tome ima dvije opcije. Može birati disciplinu ili prvo bacanje. U većini slučajeva se bira prvo bacanje jer je to velika prednost na toj meti, a ona koji izgubi bira disciplinu cricket jer tu ima šanse za pobijediti i kad kreće drugi.”

Kako se kretao meč s Koreancem?

“Krenuo sam dobro. Poveo sam 1-0, a onda sam izgubio s druge staze u cricketu, disciplini gdje sam također svjetski prvak. Onda sam osvojio cricket za 2-1, a on 501 za 2-2. Pri tom rezultatu sam promašio dvostruko 16 za 3-2 i tu se sve okrenulo i on me pobijedio s 4-2.”

Spomenuo sam maloprije i Beau Greaves. Ona je trostruka svjetska prvakinja, a ove godine će debitirati na PDC Svjetskom prvenstvu. Jeste li ikad igrali s njom i što mislite o njenoj igri?

“Igra fenomenalno. Nisam nikada igrao s njom službeno, ali sam se tamo (u Japanu) upoznao s njom. Odigrali smo zagrijavanje, a ona je na turniru odigrala prvi meč odlično, drugi ne baš toliko i izgubila je.”

Pikado je u svijetu u posljednjih nekoliko godina pravi hit. U Velikoj Britaniji je to drugi najgledaniji sport, odmah iza nogometa, u Nizozemskoj je prisutan i u nekim školama, u Njemačkoj je sve popularniji također. Kakva je situacija u Hrvatskoj?

“Dobro ste rekli. Posljednje dvije, tri godine događa se eksplozija pikada, a posebno zbog Lukea Littlera, senzacije od dečka. Što se tiče Hrvatske, moram napomenuti da mi je drago što svake godine broj igrača raste. Ono što me najviše veseli je veći broj juniora koji bi nas morali zamijeniti kad mi odemo u mirovinu da nastave dobar niz hrvatskog pikada.”

Spomenuli ste juniore i baš je nedavno u finalu WDF Svjetskog prvenstva igrao Mitchell Lawrie, 15-godišnji Škot. Ima li Hrvatska nekog takvog talenta?

“Takve razine još nema, ali ima ih jako dobrih. Opet kažem, 90% igramo taj elektronski pikado i tamo imamo dobrih juniora koji će biti vrhunski igrači. To sam siguran.”

Što se treba poduzeti kako bi se pikado u Hrvatskoj digao na još višu razinu?

“Savez radi dobar posao, kao i Zagrebački sportski savez, i Hrvatski olimpijski odbor koji nas podržava. Stvarno nam to puno pomaže i s takvim radom i ulaganjem u pikado mislim da će ići samo naprijed. Pikado je sport koji nema dobne granice i pod navodnicima je jeftini sport. Ne treba vam velika oprema, samo tri strelice.”

Pričali ste i o ligi pikado. Na kojoj je razini prva liga i koliko klubova ima u Hrvatskoj na svim razinama?

“Broj klubova ne znam, ali ima oko 3.500 registriranih igrača u Hrvatskoj. Prva liga je strahovito jaka i klubovi se bore za svaki poen. O tome dovoljno govori činjenica da dominiramo na svjetskoj i europskoj razini te da smo najbolja nacija u pikadu.”

Postoji li mogućnost da neki veliki PDC turnir dođe u Hrvatsku?

“Moguće je. Pričao sam s organizatorima koji su rekli da mogućnost postoji, samo oni trebaju malo istražiti tržište. Trebali bi vidjeti kolika je zainteresiranost i trebali bi odabrati dvoranu u kojoj bi se to napravilo. Nadam se da će u skorijoj budućnost to biti ostvareno. Vidjeli smo u Njemačkoj sad koliko je to popularno. Na Europskom prvenstvu su prodali 33 tisuće karata i srušili rekord i mislim da će to doći i kod nas.”

Ako PDC bude prevelik zalogaj, može li se organizirati WDF turnir?

“To smo već imali prije godinu, dvije u Zagrebu. Bio je ranking turnir. Ali kažem, nadam se da će biti i WDF-a i PDC-a.”

Baš ste na jednom od European Tourova ove godine ostvarili jednu od najvećih pobjeda karijere. U ožujku ste u Wiezeu sa 6:4 porazili Michaela van Gerwena. Je li vam to najdraža pobjeda u karijeri u klasičnom pikadu ili je to ona protiv Dirka van Duijvenbodea na SP-u kada ste prije bacanja pobjedničke strelice bili emotivni?

“Draža pobjeda mi je na Svjetskom prvenstvu jer je to najveće natjecanje. Kao što ste rekli, pobijedio sam Gerwena, Humphriesa, Littlera, Gerwyna Pricea na Players Championshipu. Ali kažem, treba trenirati, treba biti uporan i brusiti svoju formu.”

Na što se treba fokusirati pri treningu, što je najbitnije kod pikadista i kako vi trenirate?

“Najbitnija je glava, drugo je mirnoća, položaj tijela kod bacanja. Nije isto kad igrate cijeli dan turnir i kad bacate tisuće i tisuće strijela. Treba biti uvijek koncentriran, treba trenirati da tijelo bude u istom položaju, da ruka radi uvijek isto i to je najbitnije.”

Koju biste pobjedu označili kao svoju prekretnicu u karijeri i zašto?

“Najdraža mi je i koja mi je najviše ostala u sjećanju je 2009. godina u Zadru kad sam prvi put postao svjetski prvak u elektronskom pikadu.”

Tad ste postali i profesionalac?

“Ne bih baš rekao od tog trenutka. To je bio neki početak i nakon dvije, tri godine sam se prebacio u profesionalizam i živim od pikada.”

Koliko dobro se može živjeti od pikada?

“To me svi pitaju. Pikado nije sport kao drugi. To je daleko, ali bitno je da čovjek radi ono što voli i onda se može sve.”

Ne planirate stati s pikadom u bližoj budućnosti?

“Ne. Dok god imam tu volju i žar. Dok god ne spavam prije turnira i dok mi god to pruža zadovoljstvo, igrat ću.”

S kojim ste se pikadistom na Touru najbolje slagali dok ste imali Tour kartu, a s kojim najmanje? U jednom razgovoru ste ispričali anegdotu za “svađu” s Jimom Williamsom?

“Nije bila svađa. Igrali smo turnir neki, ne sjećam se više koji, gdje sam ja vodio. Sad bih vas slagao, ne znam je li se igralo do šest. Ja sam vodio 4-2, a onda je on vidio da ga ne ide i počeo je govoriti da mu ja iza leđa zveckam sa strelicama. To je prijavio sucu. Prvo nisam ni razumio o čemu se radi, a onda me sudac opomenuo i tu se malo razglabalo minutu, dvije i nakon toga sam izgubio. To je bila moja prva godina. To su te smicalice gdje se čovjek mora naviknuti da neki igrači pod svaku cijenu žele pobijediti. To nije sportski, ali sad sam navikao. Na Touru sam upoznao sve, a najviše sam se družio s Austrijancima jer oni igraju s nama i elektronski pikado pa se znamo od ranije. Upoznao sam sve igrače, s nekima se čujem i dan-danas.”

Koji pikadist je najmanje pristupačan, a koji najviše?

“Svi su pristupačni, ali izdvojio bih Petera Wrighta koji je gospodin. Čovjek koji je legenda, a toliko je pristupačan i toliko normalan. Najnepristupačniji je Gerwyn Price. Nije nikad nešto loše napravio. Drži se po strani, sam baca, voli mir i tišinu. Priprema se za meč, fokusira se za meč, ne želi se ni slikati kad ga pitaš, sve radi nevoljko. Takav dojam sam dobio.”

Njega publika često uzme “na pik” pa je morao staviti slušalice za zaštitu od buke. Je li se vama kada dogodilo da ste morali poduzeti nešto kako bi spriječili buku od publike?

“Ne, nikada. Kad se igra na velikoj pozornici i kada ima tisuće i tisuće ljudi, ja ništa ne čujem. Fokusiran sam na igru i jednostavno mi to ne smeta. Čovjek mora biti profesionalan.”

Spomenuli smo maloprije Tour kartu. Možete prvo gledateljima objasniti što to točno znači (vi ste je imali od 2020. do 2024.) i planirate li u prvom mjesecu otići na Q-school?

“U prvom mjesecu 2026. godine počinje taj Q-school koji traje sedam dana. Na tom Q-schoolu je lani bilo više od 700 pikadista da bi nakon tri dana ostalo 128 najboljih. Onda oni opet igraju međusobno i svaki dan osvajač turnira izbori Tour kartu kao i najbolji u toj drugoj fazi. Tour karta znači da vi potpisujete ugovor s PDC-om i da imate pravo nastupati na većini turnira kao što je Players Championship. Tamo igraju samo oni koji imaju Tour kartu i tamo se skupljaju bodovi za različite rang liste, kao što su European Tourovi i Svjetsko prvenstvo. To je specifično jer samo tih 128 igrača može nastupati na tim turnirima.”

Prošle godine niste osvojili Tour kartu, ali ste mogli igrati na Challenge Touru gdje se također može osvojiti karta. Vi se niste odlučili za taj potez, koji je razlog za to?

“Imao sam puno obaveza u elektronskom pikadu, a kad bih počeo igrati, onda bih morao igrati svaki. Znači, dva puta mjesečno bih trebao putovati u Englesku i skupljati bodove. Jednostavno sam imao neke velike turnire kao što je bio Svjetski kup u Južnoj Koreji, Svjetsko prvenstvo u Šamorinu, Super Darts i slično. Nisam mogao nastupiti na svima pa sam odlučio da neću ići. Sad sam već upisao Q-school u Njemačkoj i nadam se da ću opet izboriti Tour kartu.”

Vjerojatno će uz vas biti Romeo Grbavac i Tomislav Rosandić, a znate li još nekoga tko će ići?

“Da, ići će. Bit će sigurno par Hrvata, ne znam točno tko, ali su mi u priči rekli da će nekoliko njih ići. Nadam se da će netko od nas osvojiti Tour kartu, bilo bi dobro da nas je čim više da možemo putovati zajedno da na tom Touru sjedimo zajedno i da se družimo.”

Koliko se plaća Q-school i isplati li se osvojiti Tour kartu ili većinom gubite novac?

“475 eura, a financije ovise o tome koliko si dobar. Ako tamo osvojiš nešto, onda se isplati. Ako izgubiš, ne dobiješ ništa, plaćaš hotel, putovanja su skupa. Engleska je malo bliže pa se mogu naći jeftinije karte, ali sve u svemu je skupo jer putuješ svaka dva tjedna.”

Mislite li da PDC treba uvesti neku nagradu za poraz u prvom kolu?

“Na Players Championship turnirima toga nema, ali na drugim turnirima ima. Na Svjetskom prvenstvu toga ima, a i na European Touru. Čim se kvalificirate i ako izgubite u prvom kolu dobijete novac barem za troškove.”

Pero Ljubić je lani osvojio Tour kartu. Mislite li da će on zbog financija odustati od turnira?

“Mislim da će nastaviti s turnirima. Kao što ste rekli, teško je prenijeti tu igru. Vama treba prvo, barem meni je trebala godina da se priviknem da igram, sjedim i pijem s ljudima koje sam do jučer gledao na televiziji. Ja tamo imam nekih velikih pobjeda, bacio sam čak i ‘perfect dart’. Može se uspjeti, ali treba upornosti, malo i sportske sreće. Mislim da će on, čak i ako izgubi Tour kartu, ponovno ići u Q-school.”

Što vam se financijski više isplati, igranje elektronskog pikada ili klasičnog?

“U klasičnom pikadu su veće nagrade, ali je konkurencija veća. Teži su mečevi jer su bolji protivnici. U elektronskom pikadu su puno manje nagrade, ali tu dominiram, slobodno mogu reći, već 20 godina. Oborio sam sve rekorde i tu se osjećam dobro jer cijeli život to igram i igrat ću kad god mogu normalno. Sad mi je cilj PDC i tamo imati što bolje rezultate, ali kad sam slobodan ću ići i na elektronske turnire.”

Prije oko godinu dana ste rekli da biste se mogli početi fokusirati samo na jedan tip pikada. Baš te godine ste izgubili svoju Tour kartu pa se to nije dogodilo. Planirate li prebaciti fokus samo na klasični pikado ili radite neke preinake kako lakše radili tranzicije iz elektronskog u klasični i obrnuto?

“Ove godine sam odlučio da više neću mijenjati strelice. Dosad sam ih mijenjao, bile su drugačije težine. Igrao sam s težim strelicama na steelu, ali ove godine sam odlučio da ću igrati sa strelicom od 15 i pol grama s kojom igram elektronski, ali samo promijenim špicu i stavim metalnu kad se prebacujem. Svi govore da je ta gramaža prelagana, ali ja cijeli život igram s tom gramažom. Naučen sam i dalje ću nastaviti tako igrati.”

Jeste li osjetili promjenu u svojoj igri?

“Pomoglo mi je da igram s istim strelicama. Imam bolji osjećaj i bolje rezultate imam. Bolje se ja osjećam i to je najbitnije. Ne moram se misliti jer su to moje strelice s kojima igram posljednjih 20 godina i da mi je lakše igrati u glavi.”

Kakvo vam je bilo iskustvo Modus Super Seriesa, tamo ste igrali finale na višednevnom turniru gdje svaki dan igrate s istim ljudima?

“Odlično iskustvo. Taj turnir je dobra prva stepenica za sve igrače, da malo osjete binu. Igra se u Portsmouthu, u jednom malo većem pubu gdje ima lijepa pozornica. Igra se svatko sa svakim i za vikend se igra završnica. Tada dođe i publika. To je naravno puno manje jer dođe stotinjak ljudi, ali dobra je odskočna daska za ljude koji nikad nisu igrali na tim pozornicama.”

Je li to veća razina od WDF pikada?

“Pa tu najčešće dolaze igrači iz WDF-a ili oni koji su izgubili Tour kartu. Oni koji imaju Tour kartu ne smiju nastupati jer su profesionalci. Manje-više to je slična razina.”

Kako PDC točno ograničava nastupe na određenim turnirima?

“Kad osvojite kartu, potpišete ugovor s PDC-om gdje vam oni navedu što se smije, na kojim turnirima ne smijete nastupati ako vam oni to ne odobre. Morate tražiti dozvolu da možete nastupati na turniru nečije druge organizacije.”

Jeste li ikad tražili odobrenje?

“Mislim da sam jedanput tražio jer sam trebao nastupati za reprezentaciju, ali sad se ne sjećam.”

Rekli ste da u četvrtak letite u London. Kolika prilagodba će vam trebati?

“London je blizu. Ne treba mi puno prilagodbe. To je samo sat vremena razlike, to mi je i bolje. Četvrtak letim, u subotu igram. Taman imam jedan dan da odmorim i riješim intervjue koje trebam za PDC.”

Je li vam teže igrati na pozornici ili na floor turnirima?

“Svejedno mi je. Već sam se ‘uguglao’. Čak mi je možda ljepše igrati na pozornici pred navijačima koji navijaju i daju jedan poseban draž igri. Meni to paše.”

Je li vam draže kad je publika ‘protiv vas’ ili lakše igrate uz podršku?

“Normalno da mi je draže kad je publika za mene. Još mi se nije dogodilo da su navijali protiv mene. Publika inače izabere igrača za kojeg navijaju, ali nije mi se još dogodilo da navijaju protiv mene.”

I dalje imate istu ulaznu pjesmu, “Chelsea Dagger”?

“Da. Pitali su me može li opet ista i ja sam pristao.”

Nadimak je i dalje “The Biggest”, ali postoji i jedna anegdota u vezi tog, ali i prijašnjeg nadimka “Dum Dum” i PDC-jeve zabrane?

“Nije da nisu dozvolili. To je moj nadimak, ‘Dum Dum’, ali prvi put kad sam došao na Svjetsko prvenstvo sam morao ispuniti upitnik gdje sam trebao navesti i svoj nadimak. Ja sam napisao ‘Dum Dum’, a oni su mi rekli da se to na engleskom može drugačije protumačiti. Pitali su me što to znači, a onda sam im objasnio da me tako nazvao jedan novinar jer sam brzo igrao kao da ispaljujem metke. Onda nisam znao što da napišem i oni mi kažu ‘pa napiši nešto’. Ja i dalje nisam znao što da napišem, a onda mi je rekao ‘pa pogledaj se koliki si, napiši The Biggest’ i tako je došlo do tog nadimka.”

Boris Krčmar svoj meč prvog kola na Svjetskom prvenstvu igra u subotu u popodnevnom terminu (od 13:40). Njegov meč s Lukeom Woodhouseom treći je meč dana, a prije njega igraju Mario Vandenbogaerde i David Davies te Cameron Crabtree i Andrew Gilding. Mečevi prvog kola igraju se na tri dobivena seta. Set osvaja onaj koji prije dođe do tri lega. Ukoliko u posljednjem legu bude 2-2 igra se na “dva razlike” sve do 5-5 kada je na redu takozvani tie-break. I dalje je to uobičajeni leg, ali pobjednik tog 11. lega seta ostvaruje pobjedu i plasman u sljedeću fazu.

Boris Krčmar za SK: Najdraža pobjeda mi je u Zadru, a postoji šansa da veliki turniri dođu i u Hrvatsku

Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?